Informativno-edukativni portal namijenjen ekopoduzetniku

Proizvodnja zdrave hrane u Hrvatskoj je imperativ!

Proizvodnja zdrave hrane u Hrvatskoj je imperativ!

U hrvatskom agraru vlada kaos i sve je već odavno proliveno mlijeko. Uvozimo svinjsko meso, mlijeko, jaja, a sami smo mogli konkurirati EU u tim proizvodima. Devastacija stočnog fonda znači i devastaciju prostora i proizvodnje hrane, ali i pretvaranje jefitnijeg proizvioda u proizvod dodane vrijednosti. Hrvatska se proizvodnja trenutno kreće principom žitarice izvezli, a proizvode uvezli.

Kao da tu sirovinu koje se tako jeftino odričemo, nema tko preraditi u Hrvata, a Zavodi za zapošljavanje sve se više pune neostvarenom radnom snagom. Jedini koji od hrvatske poljoprivrede profitiraju su okolne zemlje. Izgleda da se nama nije otvorilo tržište od 500 milijuna ljudi, već se Uniji otvorilo tržište od 4,5 milijuna ljudi.

Razvoj eko proizvodnje u Hrvatskoj

Brza zarada nam prolazi kroz ruke i odlazi u ruke drugih koji to znaju iskoristiti. Novac ostaje neoplemenjen u poljoprivredi i ostavlja nam sve veće rupe u proračunu. Uvozimo proizvode s dodanom vrijednosti od vlastite sirovine koju dajemo u bescjenje, umjesto da smo ih sami preradili i izvezli. Skupa stočna hrana u Hrvatskoj ne čini stvari nimalo lakšim. Razvijamo li se barem u smislu trgovine, ako već ne proizvodnje? Usporedni pregled uvoza i izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (siječanj - prosinac 2012. i 2013.) također govori u korist navedenih tvrdnji, ali nažalost ne i u korist dobre poljoprivredne strategije.

Dalmatinska eko tržnica

Na trenutak ćemo zaboraviti na sve ovogodišnje nedaće i na dalmatinskim poljima i razmisliti o tome kako je posebno Dalmaciji imperativ proizvodnja zdrave hrane. Taj imperativ nam posebno nalaže turizam koji daleko bolje prepoznaje kvalitetu naše hrane nego mi sami. Bez obzira na sve nelojalne probleme na tržištu, hrvatski proizvođač se ne da.

Hrvatska je već izvršila određeni iskorak u smislu proizvodnje takve hrane, međutim nedovoljno u odnosu na način na koji su to učinile ostale zemlje članice EU. Mi imamo Zakon, pravilnike, imamo nekoliko ekoloških zadruga, specijaliziranih udruga, imamo Ministarstvo koje izdvaja sredstva za tu namjenu. Gdje je onda problem? U Ministarstvu poljoprivrede postoji također jedan Odjel za ekološku poljoprivredu. Hrvatska savjetodavna služba za poljoprivredu je također uključena u aktivnu pomoć ekološkim zadrugama i udrugama. Sve to samo stvara pretpostavku da se ekološka proizvodnja u Hrvatskoj razvija, ali to kreće veoma sporo. O tome svjedoče sljedeći podaci; u Sloveniji postoji više tisuća hektara na kojima se vrši ekološka proizvodnja, preko 50 tisuća u Mađarskoj, isto tako i u Slovačkoj i Češkoj, a kod nas daleko ispod toga.

60 milijardi eura za eko hranu - hrvatski potencijal

Svjetsko tržište godišnje konzumira hrane označene ekološkim certifikatom u vrijednosti oko 60 milijardi eura, a gotovo polovicu od te količine potroše stanovnici Europe. Samo građani Njemačke za ekološku hranu unutar godine izdvoje gotovo sedam milijardi eura. Prvo mjesto na ljestvici po osobnoj potrošnji drže Švicarci, Danci i Austrijanci.

Vrijednost hrvatskog tržišta eko hrane, naravno također prema okvirnim procjenama, tek je nešto veća od 100 milijuna eura - gdje velik dio trošimo na uvoz. Iz lokalne proizvodnje Hrvati najviše mogu nabaviti povrće i voće, manje meso i mliječne proizvode te med.

S konvencionalnom poljoprivredom Hrvatska ne može ni sanjati ravnopravnu tržišnu utakmicu s europskim farmerima. U ekološkoj proizvodnji hrane situacija je pak obrnuta. U tom segmentu, ne samo zbog iznimnih zemljopisno-klimatskih prednosti, nego i očuvana i od industrije nezagađenog okoliša te činjenice da su velike površine zarasle u korov i ne obrađuju se desetljećima, Hrvatska ima potencijal kao nijedna članica Europske unije.

Do 2016. pod eko uzgojem treba biti 8% poljoprivrednog zemljišta, odnosno 90.000 hektara, a lista eko proizvođača treba se povećati sa 1.000 na 5.000 gospodarstava.

U registru je evidentirano 1.609 poljoprivrednih gospodarstava koja se bave ekološkim uzgojem hrane na 40.576 hektara.

Od toga se eko oranice prostiru na 19.131 hektara, slijede pašnjaci na 14.274 hektara pa voćnjaci na 3.223 ha. Aromatično i ljekovito bilje uzgaja se na 1.368 ha, na 1.330 su maslinici, vinogradi na 791 ha, a povrće na samo 165 ha. Njihov zbroj otkriva da je pod eko certifikatom svega 3,12% površina u odnosu na ukupan broj hektara poljoprivrednog zemljišta koje je u funkciji proizvodnje hrane.

U ukupnoj ekološkoj proizvodnji, najveći udjel od 15% ima vinarstvo, što Hrvatsku u Europskoj uniji svrstava na drugo mjesto odmah do Francuske. Do ispunjenja parametara zadanih u nacionalnom Akcijskom planu razvoja ekološke poljoprivrede, nedostaje nam čak 65.000 hektara, ali i nekoliko tisuća poljoprivrednih gospodarstava. U europskim državama 222.513 certificiranih proizvođača bavi se eko poljoprivredom na gotovo 10 milijuna hektara. Španjolska, Češka, Austrija prve su među svim europskim državama.

Revitalizaciju starih voćnih sorata podupire i EU

Ovoj konstataciji svaki komentar je suvišan. Ako pak shvatimo da je proizvodnja zdrave hrane nezaobilazan čimbenik u suvremenoj turističkoj ponudi i dodamo tome činjenicu koliko Hrvatska očekuje od turizma, onda bi se svi zajedno trebali zamisliti i učiniti sve da se što prije maknemo s tog neslavnog začelja. Hrvatska je u začelju i po potrošnji mineralnih gnojiva, a njihova cijena se od 2005. gotovo udvostručila, što daje i odgvor na pitanje zašto. To, iako ne ide na ruku prinosima, ide na ruku eko uzgoju.

Hoće li se dogoditi da Hrvatska ozbiljnije krene u povećanje obradivih površina na kojima se uzgaja eko hrana teško je reći, ali kaskanje na začelju ne obećava nam ozbiljniji položaj na europskom tržištu.

U Dalmaciji postoje obiteljska gospodarstva koja su se opredijelila za eko proizvodnju. Jedno od takvih je gospodarstvo gospodina Vajić Joze koji je uzgojio eko maslinik s oko 200 stabala i koji je još od daleke 2002. godine zlatni uljar na svim manifestacijama maslinara i uljara. Osim toga uzgaja i mediteransko voće, posebno nar i smokve koji postaju sve traženiji proizvodi tijekom turističke sezone.

Revitalizaciju starih voćnih sorata karakterističnih za ovaj dio Hrvatske, bitno je naglasiti, podupiru i EU fondovi. Tako će uskoro u Istri niknuti i prvi eksperimentalni nasadi nara. Ovaj je projekt vrijedan 217 tisuća eura. Time se nastoji poljoprivrednicima dati potivaj, a iznajmljivačima i ugostiteljima novi turistički sadržaj.

Poljoprivredne zadruge i udruge - prilika za plasman

Slavko Matijaš iz sela Vrsine svake godine suši i do 800 kilograma smokve koje plasira u Poljoprivrednu zadrugu Marina i sva količina odlazi na europsko tržište. Svaki dan se povećava broj proizvođača zdrave hrane, a među njima je i Udruga proizvođača češnjaka iz Ljubitovice koja je već niz godina jedini član iz Hrvatske međunarodnog pokreta Slow Food, a koja broji preko sto tisuća članova diljem svijeta.

Ako znamo da mi nismo u stanju količinski konkurirati svojim proizvodima na inozemnom tržištu, ostaje nam samo da se nametnemo kvalitetom. Posebno stoga što su prošla vremena stereotipnog turizma, mora i sunca, a suvremeni turizam zahtijeva mnogo više od toga. O tome svjedoči broj turista koji naprosto opsjeda naše tržnice u potrazi za zdravim proizvodima. Mnogo je toga što usporava mnoga neriješena pitanja u hrvatskom agraru, ali vrijeme je da odgovorni konačno shvate da se u našem agraru mnogo toga mora drastično mijenjati.

Tekstovi

Pregledaj ostale tekstove

Slama, sijeno i lišće štite biljke od hladnoće
08.11.2016.

Slama, sijeno i lišće štite biljke od hladnoće

Zima dolazi i biljke treba zaštititi od niskih temperatura. Uslijed djelovanja niskih temperatura...

Za pet godina moći ćemo živjeti samo od aronije
05.11.2016.

Za pet godina moći ćemo živjeti samo od aronije

Malo obiteljsko poduzeće s velikom vizijom, to je PG Rad - Kom d.o.o, poljoprivredno gospodarstvo...

Web platformom do praktičnih rješenja eko uzgoja
03.11.2016.

Web platformom do praktičnih rješenja eko uzgoja

Nova web platforma pod nazivom OK-Net Arable plasirana je prije nekoliko tjedana. Cilj rada web...

Sol iz Nina - vrijedan proizvod, zašto ne i brend?
30.10.2016.

Sol iz Nina - vrijedan proizvod, zašto ne i brend?

Može li se proizvodnja soli i takav način poduzetništva brendirati i povezati s turizmom...

Nakon Mjere 6.3. cilj nam je eko markica!
28.10.2016.

Nakon Mjere 6.3. cilj nam je eko markica!

Bojan Novosel jedan je od rijetkih mladih ljudi u Hrvatskoj koji je uz svoj svakodnevni posao...


Kontakt

Kontaktni podaci

Udruga za kreativni razvoj Slap,
Lorenza Jagera 6/3, 31000 Osijek
OIB 35348022848
tel +38531213556, fax +38531213557
www.slap.hr, www.pomakonline.com

Ovaj projekt je financirala Europska Unija Croatia - Serbia - Cross border programme Organica.net Slap Teras Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva