Informativno-edukativni portal namijenjen ekopoduzetniku

Zlatne koke obitelji Milardović s Cetine

Zlatne koke obitelji Milardović s Cetine

Datum: 10.12.2012.
Broj pregleda članka: 8616
Tagovi: Peradarstvo, Poduzetnička obitelj Milardović

U potrazi za novim domom, nakon izgradnje akumulacije Buško jezero HE Orlovac, obitelj Milardović iz Golinjeva u Bosni i Hercegovini, s prostora nadomak sjeverne strane planine Kamešnice, još prije 44 godine, skrasila na predjelu Mostine iz uz rijeku Cetinu u Glavicama pokraj Sinja.

«Mlinicu Nova Mostina je izgradila obitelj Tripalo ljeta Gospodnjega 1832. Obnovljena je voljom i ljubavi obitelji Milardović u spomen i sjećanje na Matu Milardović 1996. godine», urezano je na kamenoj spomen-ploči u unutarnjem dijelu restaurirane vodenice iz prve polovice 19. stoljeća. Naime Milardovići su taj živopisni krajolik naselili nakon što su napustili rodno ognjište zbog izgradnje akumulacijskog Buškog jezera HE Orlovac.

Tripalove Mostine uz Cetinu novi dom Milardovićevih

Njihova je ljubav prema toj mlinici izražena i prepoznatljiva ne samo u tome što su svoj objekt učinili izvornom i bogatom etno-zbirkom. U njemu, među inima, čuvaju etno-predmete kojima su se u minulom razdoblju  služili njihovi preci u rodnom kraju, kao i ljudi u okruženju gdje rade i žive. Čovjek se u tom oplemenjenom ambijentu, koji i te kako upotpunjuje i ponudu ruralnog turizma ne samo Grada Sinja i Splitsko-dalmatinske županije, osjeća kao da je u etno-muzeju ili pak na velebnoj izložbi u zagrebačkim Klovićevim dvorima «Dalmatinska Zagora – nepoznata zemlja». Seoska kamena je mlinica zacijelo lijepa, ugodna za oko i dušu, i gotovo svatko bi ju želio posjetiti, razgledati te upoznati s vrijednostima tog vrijednog spomenika kulture.

«Staru kamenu mlinicu smo restaurirali ne samo radi nas nego u spomen moga oca Mate, koji je ovdje umro 1983. u 74. godini života. On je od prvog dana zavolio staru vodenicu, otkako smo iz Golinjeva došli na Mostine u Glavice. Vodenicu s teškim kamenim mlinovima imali smo i uz Buško jezero. No kad god bi otac ušao u ovu mlinicu, u kojoj je češće boravio i gdje se pomalo zabavljao etno-predmetima starim i više od 100 godina, svaki put bi se prisjetio naše vodenice u Golinjevu i života predaka na rodnom ognjištu. Nosio je ime moga pradjeda, a ja nosim ime svoga djeda, čije je ime naslijedio moj petogodišnji unuk Mate», pripovijeda nam Božo Milardović, kojeg u stopu ga prati njegov unuk Mate.

Zbirka etno-predmeta veza s rodnim krajem

Kad su se Milardovići 1968. godine doselili na Mostine, tad su imali samo jednu staru kuću koju su poslije srušili te na njenim čvrstim temeljima podigli novu, odnosno proširili ju i dogradili, namjestili, te je sad najveća na farmi. Mogli su oni kupiti zemljište i sagraditi obiteljsku kuću negdje u (vele)gradu, ali to jednostavno nisu željeli.

«Od svoje petnaeste godine živio sam u Ljubljani, a poslije u njemačkim gradovima, dok sam 23 godine radio u SR Njemačkoj, pa mi je već dotad bio dobro poznat i život u gradskim, urbanim sredinama. A ovdje uz čistu rijeku Cetinu, zdravu ambijentu, posve je lijepo meni i mojoj obitelji. Ovakav krajolik ne možete naći nigdje u Hrvatskoj, osim Plitvičkih jezera. Inače, sad na Mostini žive četiri manje obitelji i sve čine veliku obitelj Milardović. Svakim danom svi objedujemo za jednim stolom, ali svaka obitelj ima svoju lijepu novoizgrađeni i namještenu kuću. Imamo zajedničku kuhinju, menzu, blagovaonicu, a kako je moja supruga Anđa u mirovini, kuha za sve nas», ponosno će Božo nastavljajući:

«Sve nas to čini jačima, sigurnijima, radosnijima, zadovoljnijima…, osobito u danima velikih kršćanskih blagdana (Božić i Uskrs). O tome sam sanjao još u djetinjstvu, razmišljajući dok sam radio i u inozemstvu. Dodatno sam sretan što mi se ostvario taj san, a životni mi je cilj imati djecu na okupu u čemu sam, hvala Bogu, i uspio. To mi je i najveće bogatstvo koje imam, a nema ni tog novca za koji bih se moglo kupiti sve ono što sam sa svojom suprugom Anđom i bratom Stipom te njegovom obitelji izgradio, podigao na Mostini tik uz desnu obalu Cetine. Radujem se i rekonstrukciji i modernizaciji makadamske ceste Obrovac Sinjski-Livno, preko planinskog prijevoja Vagnja na Kamešnici, koja će nam znatno skratiti putovanje do naših korijena u Golinjevu», priča nam Božo Milardović, omiljeni djed svojih unučica i unuka.

Razvijena peradarska farma na suvremenoj tehnologiji

Osim modernih, opremljenih obiteljskih katnica s uređenim čistim okolišem s cvjetnjacima, gotovo bez papirića i opušaka, u tom se ambijentu s toplim bojama i dahom jeseni,  svojom arhitekturom ističu proizvodni pogoni tvrtke Mostina, peradarske farme, koja je smještena na atraktivnu mjestu na ukupnoj površini od tri hektara zemljišta. Povezana je komunikacijama sa svijetom i tržištem. Milardovići na svojoj farmi godinama uzgajaju kvalitetne nesilice, proizvode kokošja jaja i stočnu hranu za domaće tržište, te je po količini i kvaliteti u samom vrhu svoje branše u Hrvatskoj. Njihova Mostina spada u skupnu malih profitabilnih hrvatskih tvrtki, a njezini vlasnici s po 50 posto udjela ukupnog kapitala jesu složna braća Božo i Stipe Milardović, inače poznati ugledni mali poduzetnici ne samo u Cetinskom kraju i cijeloj Dalmaciji.

Riječ je zacijelo o velikoj razvijenoj peradarskoj farmi, utemeljenoj na suvremenoj tehnologiji proizvodnje, a sve njezine projekte prate i ugledni stručnjaci iz mjerodavnih instituta i fakulteta, dakako i resornih ministarstava, te je i pod nadzorom veterinarske službe. Iako su Milardoovićevi gospodarski objekti smješteni tik uz rijeku, baš kao i njihove novo-zgrađene obiteljske kuće, sve se primjereno ekološki obrađuje i uređuje. «Peradarstvom se intenzivno bavimo gotovo tri i pol desetljeća. U početku smo imali samo konzumne nesilice. Tako su našu tvrtku, s obzirom na sve njezine programe, uvrstili među bolje u odgovarajućoj peradarskoj djelatnosti u cijeloj Hrvatskoj. Prati nas OTP banka te imamo nešto kredita, ali ni od koga nemamo nikakvih poticaja za ovaj vid proizvodnje. Gospodarska kriza je i nas pogodila, stočna hrana je znatno poskupjela, a i PDV je visok. Sva postrojenja i opremu kupujemo samo u Njemačkoj i to u istoj tvrtki baš kao i prije više od tri desetljeća. Kokošja jaja prodajemo na tržištu u Sinju i okolici, na cijeloj Makarskoj rivijeri odnosno na području od Metkovića do Šibenika», tvrdi Božo Milardović, suvlasnik i direktor tvrtke Mostina.

Božo Milardović ugledni poduzetnik još u Njemačkoj

Za njega ističu kako je također ugledni poduzetnik i u Njemačkoj gdje je sa suprugom Anđom godinama radio u ugostiteljstvu i građevinskoj djelatnosti. Svu ušteđevinu, koju je sa svojom ženom krvavo zaradio, stekao, radeći u inozemstvu, Božo je uložio u peradarsku farmu Mostina i u kuće, obnovu stare i urušene vodenice, te u izgradnju prilaznog puta, dakako sve zajedno s kompletnom obitelji svoga brata Stipe. Milardovići i prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju na predjelu Mostine nedavno izgradili još jedan moderni proizvodni pogon i tako zaokružili cjelokupnu proizvodnju suvremenom tehnologijom u peradarstvu, odnosno u svojoj branši. Božo Milardović se, i kao najstariji domaćin odnosno član velike obiteljske zajednice, s pravom diči svime što je dosad postigao s bratom Stipom.

Milardovići, koji imaju i njeguju zlatne koke na Cetini, podsjećaju kako su prije četiri i pol desetljeća na Mostini u blizini velikog kamenog mosta preko rijeke Cetine u Hanu, koji je sagradila Austro-Ugarska u 19. stoljeću, imali samo jednu staru kuću, mlinicu s teškim kamenim mlinovima te nešto zemlje, što su kupili od poznate sinjske obitelji Tripalo. Vele kako je to bio iznimno težak početak njihova rada i življenja u Cetinskom kraju, odnosno u novoj sredini gdje su ih, tvrde Milardovići, starosjeditelji od prvog dana prihvatili kao svoju obitelj.

Svi kažu da im je lijepo raditi i živjeti na predjelu Mostine

Svi kažu da im je tu lijepo raditi i živjeti poručujući kako će na predjelu Mostine, na obali izdašne Cetine, ostati cijelog života – raditi, graditi, njegovati hrvatsku baštinu i tradiciju; živjeti u slozi i dijeliti sudbinu žitelja u svojem okruženju. Rekoše kako će češće rodbinsko-prijateljske veze održavati s potomcima svojih korijena u Golinjevu na sjevernoj strani Buškog jezera kamo će svi češće putovati rekonstruiranom, proširenom i moderniziranom cestom preko Vagnja na Kamešnici, odnosno u literaturi opjevane Prolog-planine, nakon što se pusti u službeni promet.  

Autor: Nedjeljko Musulin

Tekstovi

Pregledaj ostale tekstove

Slama, sijeno i lišće štite biljke od hladnoće
08.11.2016.

Slama, sijeno i lišće štite biljke od hladnoće

Zima dolazi i biljke treba zaštititi od niskih temperatura. Uslijed djelovanja niskih temperatura...

Za pet godina moći ćemo živjeti samo od aronije
05.11.2016.

Za pet godina moći ćemo živjeti samo od aronije

Malo obiteljsko poduzeće s velikom vizijom, to je PG Rad - Kom d.o.o, poljoprivredno gospodarstvo...

Web platformom do praktičnih rješenja eko uzgoja
03.11.2016.

Web platformom do praktičnih rješenja eko uzgoja

Nova web platforma pod nazivom OK-Net Arable plasirana je prije nekoliko tjedana. Cilj rada web...

Sol iz Nina - vrijedan proizvod, zašto ne i brend?
30.10.2016.

Sol iz Nina - vrijedan proizvod, zašto ne i brend?

Može li se proizvodnja soli i takav način poduzetništva brendirati i povezati s turizmom...

Nakon Mjere 6.3. cilj nam je eko markica!
28.10.2016.

Nakon Mjere 6.3. cilj nam je eko markica!

Bojan Novosel jedan je od rijetkih mladih ljudi u Hrvatskoj koji je uz svoj svakodnevni posao...


Kontakt

Kontaktni podaci

Udruga za kreativni razvoj Slap,
Lorenza Jagera 6/3, 31000 Osijek
OIB 35348022848
tel +38531213556, fax +38531213557
www.slap.hr, www.pomakonline.com

Ovaj projekt je financirala Europska Unija Croatia - Serbia - Cross border programme Organica.net Slap Teras Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva